Uskličnik
Uskličnik
Uskličnik se piše:
a) na kraju usklične rečenice:
- To je tako, tako lijepo!
- Ah!
- Petre! Dolazi smjesta!
- Živjeli!
- Joj! Ne mogu više!
- Zabranjeno pušenje!
| U naslovu se uskličnik može i ne mora pisati. O tome odlučuje autor teksta: Pokrenite svoj obrt Modriću, svaka čast! |
b) iza primjera koji je usklična rečenica u rečenici koja ga objašnjava: Vokativ se određuje s pomoću usklika Oj! i Ej! koji prethode riječi kojoj određujemo padež.
c) za izražavanje iznenađenja zbog čega neočekivanoga, a tad se piše u zagradama:
- Ukrali su mu pureći batak (!) u kinu.
- Zatvorili su rupu u zidu papirnatim rupčićima (!).
| Isticanje, čuđenje ili upozorenje označuju se trima uskličnicima koji se mogu pisati i u zagradama. Kažu da je otišao (!!!). Nakon toliko učenja pao je na ispitu!!! Ne upuštajte se u internetsku kupnju (!!!) ako niste provjerili podatke o stranici. Uskličnik se s riječima sic! (sic na latinskome znači ‘tako’) i tako! upotrebljava kao znak upozorenja, ali i čuđenja. Te su riječi najčešće u zagradama. Napisala je da je rođena 31. (sic!) veljače. U dnevniku putovanja piše da su posjetili poluotok (tako!) Krk. |