Točka se piše:
a) na kraju izjavne rečenice:
b) iza rednih brojeva napisanih arapskim i rimskim brojkama:
c) na kraju uspravnoga nabrajanja:
Danas kupi:
– kruh
– mineralnu vodu
– glatko brašno
– prašak za pecivo
– pet jaja.
d) iza većine kratica: br., dr. sc., i sl., itd., npr., prof., tj.
e) iza primjera koji je izjavna rečenica u rečenici koja ga objašnjava: U rečenicama Marko jede jabuku., Učitelji su ga pohvalili. i Brod je potopljen. subjekti su imenice Marko, učitelji i brod.
f) ispred drugih pravopisnih znakova:
Rečenica Možeš li doći do 15? odnosi se na 15 sati, a rečenica Možeš li doći do 15.? odnosi se na 15. dan u mjesecu. U izjavnoj se rečenici ta dvoznačnost može izbjeći dodatnim objašnjenjem: Dolazim do 15. u mjesecu., Dolazim do 15 sati. |
g) iza naslova, podnaslova ili natpisa koji prethodi tekstu u istome redu (takav se naslov često piše i podebljanim slovima): Grad Zagreb. Grad Zagreb nalazi se podno Medvednice, a s njegove je južne strane rijeka Sava.
h) između podataka u pojedinim sustavima pisanja bibliografskih jedinica: Vukojević, Luka. 2009. Izražavanje posljedičnih odnosa u hrvatskome standardnom jeziku. Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Zagreb.
Točka se ne piše:
a) iza naslova:
b) iza potpisa na kraju pisma ili dopisa:
Srdačno
Ivan Horvat
c) u decimalnim brojevima: Normalna je temperatura ljudskoga tijela 36,6 °C.
d) između mjesta stotice i tisućice (kad je broj 10 000 ili veći), stotisućice i milijuna itd.: 10 000, 859 343 286
U financijskome poslovanju dopušteno je na mjestu bjeline pisati i točke: 10.000, 859.343.286. |
e) iza navoda u upravnome govoru na kraju rečenice:
f) uz drugu točku:
g) na kraju upitne ili usklične rečenice ili trotočke kao znaka nezavršene rečenice:
h) iza godine i stranice pri navođenju bibliografskoga podatka u tekstu: (Silić i Pranjković 2005: 97).