Suglasnici različiti po mjestu tvorbe zbog jednostavnijega se izgovora pri dodiru jednače u suglasničkim skupinama. Prvi se suglasnik skupine zamjenjuje suglasnikom koji je po mjestu tvorbe jednak drugomu suglasniku skupine. Zubni suglasnik n ispred dvousnenoga suglasnika b prelazi u dvousneni suglasnik m, a nenepčani suglasnici s, z, h ispred nepčanih suglasnika š, ž, č, ć, dž, đ, lj, nj, j prelaze u nepčane suglasnike š i ž. U gornjemu retku tablice prikazani su glasovi koji se mijenjaju, a u donjemu glasovi u koje se mijenjaju.

Jednačenje po mjestu tvorbe provodi se u izgovoru i zapisuje:

a) kad se nenepčani suglasnici s, z, h nađu ispred nepčanih suglasnika š, ž, č, ć, dž, đ, lj, nj, j:

• čest – češći, drhtati – dršćući, izvornost – izvornošću, kosac – košče
• iščeprkati (iz + čeprkati), iščupati (iz + čupati), izvješćivati (prema izvijestiti), oraščić (orah + čić), snalažljiv (snalaz + ljiv)

b) kad se n nađe ispred b: bombon (prema francuskome bonbon), činiti – čimbenik, obrana – obrambeni, prehrana – prehrambeni, stan – stambeni, zelen – zelembać.

Jednačenje po mjestu tvorbe ne zapisuje se iako se provodi u izgovoru:

a) ako suglasnikom n ispred p i b završava prefiks: izvanbračni, izvanbrodski, izvanparnični

b) ako se suglasnik n ispred p ili b nalazi na granici dviju osnova: crvenperka, jedanput, stranputica, vodenbuba, vodenbuha

c) u riječima stranoga podrijetla koje su preuzete s n: nanbudo.

Jednačenje po mjestu tvorbe ne provodi se:

a) na granici između prefiksa koji završava suglasnicima s ili z i osnove koja počinje s j, lj ili nj: izjednačiti, iznjedriti, razljutiti, sljubiti se

b) kad se s, z, h nađu ispred lj i nj koji su nastali nakon kraćenja jata (n ili l + je): slijep – sljepoća, snijeg – snjegovi, ozlijediti – ozljeda.