Hrvatski pravopis

Ispadanje glasova

Ispadanje suglasnika

Zbog jednostavnijega izgovora suglasnici ispadaju u nekim suglasničkim skupinama. To se ispadanje katkad bilježi u pismu S.

Ne pišu se:

a) dva suglasnika nego jedan kad se dva ista suglasnika nađu jedan do drugoga: bezvučan (bez + zvučan), predvorje (pred + dvor + je)

b) t ili d u skupinama stn, ždn u oblicima i izvedenicama od domaćih riječi: dvanaest – dvanaesnik; mastan – masna, masno, masni; most – mosni; nuždan (i nužan) – nužna, nužno, nužni; slastan – slasna, slasno, slasni; vjerojatnost – vjerojatnosni

Kad imaju razlikovnu ulogu, t i d se pišu.

grozdni (< grozd)

grozni (< grozan)

krastni (< krasta)

krasni (< krasan)

prstni (< prst)

prsni (< prsa)

vrstni (< vrsta)

vrsni (< vrstan)

U kontekstima u kojima je potrebno razlikovati pridjev od usta i pridjev od usna moguće je uspostaviti razliku ustni (< usta) i usni (< usna). Gdje ta razlika nije potrebna, i od usta se upotrebljava pridjev usni (usna šupljina). Slova t i d zadržavaju se u pismu i u tvorenicama koje bi se previše udaljile od osnovne riječi: mošt – moštni, brazda – brazdni, odmazda – odmazdni.

c) t ili d u izvedenicama osim posvojnih pridjeva i umanjenica od imenica na -dak, -tak, -dac, -tac, -tka u kojima je samoglasnik a nepostojani O: pače (‘mlado patke’ za razliku od patče – vokativ od patak), želučani O

d) t u oblicima imenice otac i izvedenicama od te imenice: otac – oca, ocu... oci (uz očevi), očev, očinski; praotac – praoca, praocu… praoci, praočev.

Piše se:

a) t u skupini stn u izvedenicama od riječi stranoga podrijetla: aoristni, ametistni, azbestni, balastni, damastni, kontrastni, protestni, tekstni, testni, tvistni

b) t ili d u oblicima imenica muškoga roda koje završavaju na -dak, -tak, -dac, -tac u kojima je samoglasnik a nepostojan:

  • jadac – jadci, mladac – mladci
  • zadak – zadci
  • hitac – hitci, trputac – trputca, vještac – vještci
  • kutak – kutci, letak – letci, listak – listci, metak – metci, patak – patci, petak – petci, svetak – svetci, svitak – svitci, tetak – tetci
  • predak – predci, sudac – sudci, svetac – svetci N
  • Babogredac – Babogredci, domorodac – domorodci, jednogodac – jednogodci, konjovodac – konjovodci, očevidac – očevidci, trogodac – trogodci
  • otkidak – otkidci, podbradak – podbradci, pregradak – pregradci, razgodak – razgodci, uradak – uradci
  • curetak – curetci, dovratak – dovratci, hrastak – hrastci, nacrtak – nacrtci, nadomjestak – nadomjestci, naplatak – naplatci, naprstak – naprstci, oblutak – oblutci, osnutak – osnutci, predmetak – predmetci, privitak – privitci, umetak – umetci, zabatak – zabatci, zalistak – zalistci
  • dohodak – dohodci, izvadak – izvadci, otpadak – otpadci; desetak – desetci, dobitak – dobitci, dodatak – dodatci, dovršetak – dovršetci, gubitak – gubitci, imetak – imetci, izuzetak – izuzetci S, napitak – napitci, nedostatak – nedostatci, ostatak – ostatci, početak – početci, podatak – podatci, postotak – postotci, probitak – probitci, svršetak – svršetci, trenutak – trenutci, užitak – užitci, zadatak – zadatci, zgoditak – zgoditci; želudac – želudci N

c) t u dativu i lokativu imenica ženskoga roda na -tka S: bitci, pripovijetci

Dativ i lokativ imenica ženskoga roda na -tka često imaju dva oblika: bitci i bitki, pripovijetci i pripovijetki. Prednost se daje nesibilariziranim oblicima bitki i pripovijetki.

d) t ili d u umanjenicama imenica na -tka, -tak, -dak, -tac, -dac: imetčić, krletčica, motčica, pripovijetčica, trenutčić, uradčić

e) t ili d u posvojnim pridjevima imenica na -tka, -tak, -dak, -tac, -dac: Babogredčev, mladčev, sudčev, svetčev N

f) j u superlativu pridjeva kojima komparativ počinje glasom j: najjači, najjednostavniji.

Kad se dva ista suglasnika nađu jedan do drugoga, u nekim se tvorenicama oba zapisuju: dvadesettrećina, hiperrealističan, izvannastavni, naddržavni, nuzzarada, poddijalekt, preddušnični.

Ispadanje samoglasnika

Ako se u riječi nađu dva ista samoglasnika, samoglasnik ne ispada:

  • Bilbao – Bilbaa, crnook, kakao – kakaa, kooperacija, koordinacija, vakuum
  • NATO-ov, UNESCO-ov, UNEO-ov.

Nikad se ne pišu tri ista samoglasnika zaredom: od Joensuu (grad u Finskoj) dativ i lokativ nije Joensuuu nego Joensuu, od Waterloo instrumental nije Waterlooom nego Waterloom, od Yahoo instrumental nije Yahooom nego Yahoom, a posvojni pridjev nije Yahooov nego Yahoov.

Prethodno Sljedeće

Sadržaj