Taj je ktetik prihvaćen u hrvatski standardni jezik u mjesnome liku (bašćanski, a ne baški po modelu: Gradiška – gradiški). Lik baščanski, koji dosadašnja pravopisna praksa dopušta uz bašćanski, temelji se na odnosu k > č, ali je u pismenoj praksi slabo prihvaćen te stoga dajemo prednost liku bašćanski. Pridjev bašćanski nestandardnojezična je izvedenica te stoga nema smisla intervenirati u riječ nastalu nestandardnojezičnom tvorbom na glasovnoj razini. Razlog zašto je u standardni jezik prihvaćen taj pridjev svakako je i u tome što se nalazi u imenu Bašćanska ploča, imenu jednoga od najstarijih spomenika hrvatske pismenosti u kojemu se čuva mjesni izgovor toga ktetika.