Neke riječi mogu se objasniti dvjema osnovama ili dvama sufiksima, pa u skladu s tim pisati i s č i s ć: kraćina (objašnjava se kao izvedenica od kraći: krać + ina) i kračina (prema kratak: krat + čina), plićina (plić + ina) i pličina (prema plit + čina). Tvorbeni priručnici ne bilježe sufiks -jina koji bi činio mogućom i tvorbu plit + jina, krat + jina. Prednost dajemo izvedenicama kračina i pličina zbog toga što su tvorene od osnovnoga oblika, pozitiva, i zbog njihove veće potvrđenosti.