Iako je jasno da bi kad je riječ o pokrivenome r jedino valjano pitanje bilo izgovara li se u pojedinoj riječi skupina rje ili skupina re (pa onda u skladu s tim, s obzirom na to da je naš pravopis pretežito fonološki, i zapisuje li se skupina rje ili skupina re), u izgovoru riječi s pokrivenim r vlada podjednaka zbrka kao i u njihovu zapisu. Netko će izgovoriti brjestić ili sprečavati, a zapisati brestić i sprječavati ili obrnuto.

Odgovor na to pitanje teško je dobiti uglavnom zbog mnogih nejezičnih razloga. Realan je odgovor: izgovara se jedno i drugo, kako tko, kako kod koje riječi, najčešće bez svijesti o tome da su izgovor i zapis povezani (najčešće govornik izgovara kako izgovara, a zapisuje u skladu s pravopisnom praksom koju je prigrlio).

S tog smo se razloga, kao jedinim čvrstim uporištem, u prijedlogu svojih rješenja vodili pisanom praksom i pretežitim rješenjima u njoj te naravno potrebom za što većim usustavljivanjem te prakse.

Stoga smatramo da, osim u slučajevima u kojima se podjednako pojavljuju likovi s e i s je (sprečavati i sprječavati, unapređivati i unaprjeđivati) ili u slučajevima u kojima će katkad i većina zapisa biti s je (bregovi i brjegovi, crepovi i crjepovi, grehovi i grjehovi) ili, točnije, pokazivati namjeru da se u njima zabilježi refleks je (mislimo tu na čest, a pogrešan zapis: brijegovi, crijepovi, grijehovi), prednost načelno daje zapisu s e, a dvostruk je zapis moguć samo kod ponekih iznimaka – riječi iz tvorbene porodice riječi krijepiti, strijela, vrijedan i grijeh.