O Objašnjenje
Pri rješavanju ovoga problema vodili smo se ovim načelima: tradicijskim načelom, fonološkim načelom i načelom potvrđenosti u uporabi.
Da bismo oprimjerili hrvatsku pravopisnu tradiciju navodimo rješenja u hrvatskim pravopisima:
Iz tablice je vidljivo da i neću i ne ću pripadaju hrvatskoj pravopisnoj tradiciji.
2. Fonološko načelo
Fonološko se načelo temelji na glasovnoj promjeni stezanja ili sažimanja. U hrvatskome se jeziku niječnica piše nesastavljeno s glagolom, npr. radim – ne radim, spavam – ne spavam, čitam – ne čitam. Niječni oblik glagola hoću nije ne hoću, nego je neću: ne(h)oću > neoću > neću. Od dvaju kratkih samoglasnika nastaje jedan dugi. Drugim riječima, e u neću u sebi sadržava i o iz prethodnoga zijeva (hijata), pa e u neću nije isti kao e u niječnici ne.
3. Načelo potvrđenosti u uporabi
Istraživali smo potvrđenost u uporabi na Hrvatskoj jezičnoj riznici IHJJ-a (riznica.ihjj.hr) i na internetu.
Donosimo rezultate istraživanja:
ne ću : neću = 1 : 3
ne ćemo : nećemo = 1 : 8
ne će : neće = 1 : 13
ne ću i neću = 1 : 13
Zaključak
Uzimajući u obzir sva navedena načela, odlučili smo se da neću (i svi njegovi oblici) bude preporučena inačica, a ne ću (i svi njegovi oblici) dopuštena inačica.