Pri rješavanju ovoga problema vodili smo se ovim načelima: tradicijskim načelom, fonološkim načelom i načelom potvrđenosti u uporabi.

1. Tradicijsko načelo

Da bismo oprimjerili hrvatsku pravopisnu tradiciju navodimo rješenja u hrvatskim pravopisima:

Iz tablice je vidljivo da i neću i ne ću pripadaju hrvatskoj pravopisnoj tradiciji.

2. Fonološko načelo

Fonološko se načelo temelji na glasovnoj promjeni stezanja ili sažimanja. U hrvatskome se jeziku niječnica piše nesastavljeno s glagolom, npr. radim – ne radim, spavam – ne spavam, čitam – ne čitam. Niječni oblik glagola hoću nije ne hoću, nego je neću: ne(h)oću > neoću > neću. Od dvaju kratkih samoglasnika nastaje jedan dugi. Drugim riječima, e u neću u sebi sadržava i o iz prethodnoga zijeva (hijata), pa e u neću nije isti kao e u niječnici ne.

3. Načelo potvrđenosti u uporabi

Istraživali smo potvrđenost u uporabi na Hrvatskoj jezičnoj riznici IHJJ-a (riznica.ihjj.hr) i na internetu.

Donosimo rezultate istraživanja:

• prikaz ukupnoga broja potvrda za ne ću i neću u Hrvatskoj jezičnoj riznici IHJJ-a

ne ću : neću = 1 : 3

ne ćemo : nećemo = 1 : 8

ne će : neće = 1 : 13

• prikaz ukupnoga broja potvrda za ne ću i neću na mrežnoj tražilici Google (s ograničenjem na hrvatski jezik)

ne ću i neću = 1 : 13

Zaključak

Uzimajući u obzir sva navedena načela, odlučili smo se da neću (i svi njegovi oblici) bude preporučena inačica, a ne ću (i svi njegovi oblici) dopuštena inačica.