Neke riječi mogu se objasniti dvjema osnovama ili dvama sufiksima, pa u skladu s tim pisati i s č i s ć: jednoč, nekoč i jednoć, nekoć. Prednost dajemo liku jednoć, nekoć (tj. izvedenicama sa sufiksom -oć) pred jednoč, nekoč (tj. pred izvedenicama s nastavkom -oč) zbog toga što i dio novije hrvatske pravopisne tradicije napominje da u novije vrijeme prevladavaju likovi s ć te na temelju potvrđenosti tih likova. Ti su likovi vjerojatno prevladali i zbog analogije s od njih češćim prilogom sinoć.