U pravopisnome rječniku nalaze se samo riječi s kojima je povezan kakav pravopisni problem. On, dakle, nije općejezični nego specijalizirani rječnik, pa nenavođenje koje riječi u njemu ne znači da riječ ne pripada hrvatskomu standardnom jeziku.U pravopisnome se rječniku tako ne nalaze riječi stol, knjiga, izum, kiša iako one pripadaju hrvatskomu standardnom jeziku

Pravopisni je rječnik i normativni priručnik, pa se stoga u njemu uz neke riječi nalaze normativne odrednice (razg., pokr.) i normativna uputnica (>) s pomoću koje se određuje normativni status riječi. Budući da pravopisni rječnik nije jezični savjetnik, zbog izlaženja ususret korisniku i jednostavnosti, znak > upućuje na normativno preporučljivu ili preporučljiviju inačicu koju je bolje upotrijebiti u neutralnome stilu standardnoga jezika. Dopuštena pravopisna rješenja u pravopisnome se rječniku nalaze uz preporučena rješenja u šiljastim zagradama <>.

Rječnik dosljedno slijedi pravopisna pravila. Stoga se u njemu nalaze riječi i sveze koje sadržavaju č, ć, dž, đ, ije/je, u kojima dolazi do fonoloških glasovnih promjena (jednačenja po zvučnosti, jednačenja po mjestu tvorbe i ispadanja), za koje postoji dvojba pišu li se velikim ili malim početnim slovom, umeće li se j u njihovoj sklonidbi, pišu li se sastavljeno ili nesastavljeno itd. Riječi s kojima je povezan koji drugi, nepravopisni jezični problem (leksički, morfološki, tvorbeni) ne navode se u pravopisnome rječniku.

U pravopisnome se rječniku ne donose sustavno značenja svih natuknica. Kad je to potrebno, uz neke se natuknice donose pojedinačna značenja, npr. zbog razlike u pisanju velikoga i maloga početnog slova. Uz natuknice se donose strukovne odrednice samo tamo gdje je to potrebno, npr. kad je riječ vrlo rijetka. Zbog lakšega pretraživanja višerječne se sveze navode kao posebne natuknice, a ne kao primjeri uz jednorječnu natuknicu. Uz neke se natuknice koje su u pravopisni rječnik unesene zbog pravila o velikome i malome početnom slovu u zagradama donose tipski primjeri pisanja pojedinih riječi u višerječnim imenima, npr. uz riječi agencija, avenija, cesta, crkva, ulica i sl.