Zagrade
Zagrade mogu biti: oble ( ), šiljaste < >, kose / /, uglate [ ] i vitičaste { }. Između zagrada i teksta u zagradama ne ostavljaju se bjeline.
U zagrade se stavlja:
a) dio rečenice ili teksta koji služi za dopunjavanje i objašnjavanje:
- Srednjodalmatinski otoci obuhvaćaju skupinu velikih (Brač, Hvar, Vis, Šolta) i manjih otoka.
- Rijetka je pojava da se požar širi niz padinu (tad je požar potpomognut jakim vjetrom koji puše niz padinu).
b) tekst didaskalija u dramskome tekstu, koji se često piše i kosim slovima:
- NIKOLA (pruža Katarini rupčić): Izvoli.
- SANJA: Samo ti sanjaj, prijatelju, i pripremi novac. Dobro će mi doći... (Odlaze razgovarajući.)
c) uputa na bibliografski podatak ili drugi izvor: Feuer (1992: 157) ističe da se teorija žanra bolje može primijeniti na film.
| Ako se citat koji završava točkom i navodnikom nalazi na kraju rečenice, iza upute na bibliografski podatak piše se točka: Autor navodi: „Upravo ti višestoljetni intenzivni kontakti dviju republika doveli su do stvaranja vrlo stabilnih i razrađenih međusobnih odnosa.” (Ivković 2012: 9). U ovome radu polazimo od te pretpostavke. |
d) dio riječi:
- s(a)
- nekad(a)
- bijelog(a)
- velikom(u/e)
- (pre)letjeti
- (pr)opis
- (ne)primjeren
e) uskličnik ili upitnik kad izražavaju isticanje, čuđenje, upozorenje ili sumnju:
- Ukrali su mu novčanik (!) u kinu.
- To je Rembrandtova (?) slika na zidu.
f) brojčane ili slovne oznake pri nabrajanju: Većini je ljudi važno: (1) moći platiti režije, stanarinu, kredit; (2) održati dom toplim; (3) platiti neočekivane izdatke.
| Uz brojčane ili slovne oznake pri nabrajanju može se pisati i samo desna zagrada: 1), 2), 3)... ili: a), b), c)... ili: A), B), C)... |