Jednorječnice
Kao jedna riječ pišu se:
a) prilozi nastali od dviju sastavnica od kojih je jedna prijedlog ili prefiks, a druga prilog, prijedlog, zamjenica ili pridjev O:
- dokad, dokasno, dokud, donedavno, dosad, doskora, dotad, dotud, iskosa, izbliza, izdaleka, iznutra, nabolje, nadaleko, nadalje, nadesno, nadugačko, najedanput, nakoso, nakratko, nakrivo, nalijevo, nanovo, naokolo, naovamo, napismeno, nasamo, naskroz, naslijepo, nasuho, naširoko, natašte, naveliko, naviše, naživo, odavno, odjednom, odmalena, odnedavno, odnekud, odonud, odsad, oduvijek, otad, otkad, otkako, otkud, otprije, otud, pobliže, podalje, podjednako, podosta, poduže, pokadšto, pomalo, ponajbolje, ponajčešće, ponajmanje, ponajprije, ponajviše, ponegdje, poodavno, popola, posvud, potajno, potanko, potiho, poviše, prekasno, prekjučer, prekosutra, preksinoć, skroz, slijeva, svisoka, ubrzo, ubuduće, uglavnom, ugrubo, ujedno, ukoso, ukratko, ulijevo, uludo, unaokolo, unaprijed, unatrag, unutra, uokolo, uopće, uostalom, upravo, usitno, uskoro, utoliko, utvrdo, uvelike, uzalud, uživo, zacijelo, zadugo, zaista, zajedno, zapravo, zasad, zašto, zauvijek, zdesna
- dosutra (i do sutra)
| Neki vremenski i mjesni prilozi tvoreni dodavanjem prefiksa (prijedloga) prilogu kad, tad, sad, tud, npr. dokad, dokud, dosad, dotad, dotud, otad, otkad, otkud, otud, zasad pišu se nesastavljeno kad se prilog želi posebno istaknuti i naglasiti. U prijedložnome izrazu (prijedlog + prilog) prilog se piše s naveskom, npr. To ti je dosta i za sada i za poslije. |
b) prilozi nastali od dviju sastavnica od kojih je jedna prijedlog ili prefiks, a druga zamjenica O: dočim, međutim, nato, netom, ponešto, potom (ali po tome), pritom (ali pri tome), stoga, usto, uto, zatim, zato
c) prilozi nastali od dviju sastavnica od kojih je jedna prijedlog ili prefiks, a druga imenica O:
- doduše, dogodine, dopodne, dopola, dovijeka, ispočetka, izjutra, načas, načetvero, načistac, nadušak, nadvoje, naglas, nagodinu, naime, naiskap, naizgled, naizust, najesen, naodmet, naoko, napamet, napola, naposljetku, naprečac, napretek, naruku, nasilu, nasmrt, nasreću, natroje, navečer, navijek, navlas, nažalost, nizbrdo, odoka, odreda, oglavu, otprilike, podvečer, popodne, poslijepodne, predjutro, predvečer, prijepodne, sleđa, smjesta, učas, udalj, udvoje, uglas, uistinu, ujesen, ujutro, ukorak, ukoštac, ukriž, ukrug, unedogled, unepovrat, usput, ustranu, utroje, uvečer, uvijek, uvis, uzbrdo, začas, začudo, zaredom, zauzvrat, zboka
- naprimjer (i na primjer), navrijeme (i na vrijeme), odsrca (i od srca)
| U prilogu se naglasak nužno ne prebacuje na prednaglasnicu. Prema fonološkome načelu u hrvatskome jeziku naglasak prelazi na prednaglasnicu samo kad je na srednjemu slogu naglasne cjeline silazni naglasak: u jȕtro – ȕjutro, na pȁmēt – nȁpamēt, u jȅsēn – ȕjesēn, ali: do dúšē – dodúšē, bez súmnjē – besúmnjē, na prèčac – naprèčac, na jedànpūt – najedànpūt, na prímjer – naprímjer, na vrijéme – navrijéme. |
| Nije doduše mnogo, ali je ipak nešto. | Više mu je stalo do duše nego do tijela. |
| Upitno je međutim to što je rekao. | Živio je među tim ljudima. |
| Kreni ti nadesno, a ja ću nalijevo. | Stani ti na desno krilo, a ja ću na lijevo. |
| Rastavi to nadvoje. | Mislio je na dvoje ljudi. |
| Govorio je naglas. | Hladno piće loše mu je utjecalo na glas. |
| Zna sve napamet. | Ne pada mi na pamet. |
| Uzmimo naprimjer / na primjer ovu rečenicu. | Ne misli na primjer, nego na pravilo. |
| Dođi navečer! | Ići ćemo na večer poezije. |
| Učinili smo to navrijeme / na vrijeme. | Kako danas gledate na vrijeme koje ste proveli u hrvatskome kazalištu? |
| Odsrca / od srca ti želim sve najbolje. | Umro je od srca. |
| Učas su sve napravili. | Došli su u nezgodan čas. |
| Ujesen uvijek putujemo. | Lijepo vrijeme protegnulo se i u ranu jesen. |
| Dođi ujutro! | Najbolje spavam u vrijeme kad noć prelazi u jutro. |
d) neodređeni prilozi nastali od dviju sastavnica od kojih je prva sastavnica i-, ne- ili ni-:
- i-: igdje, ijednom, ikad, ikako, ikamo, ikoliko, ikud, imalo, ionako, iotkud, isuviše, izašto
- ne-: nedaleko, nedavno, nedugo, negdje, nejednako, nejednom, nekad, nekako, nekamo, nekoliko, nekud, nemalo, nemilo, neodlučeno, nepravo, neprestano, nerado, neriješeno, nerijetko, nesavjesno, neskromno, nesvjesno, nevaljano, neveselo
- ni-: nigdje, nijedanput, nijednom, nikad, nikako, nikamo, nikoliko, nikud, nimalo, niodakle, niotkud, niukoliko, nipošto, nizašta, nizašto
e) superlativi priloga: najbolje, najčešće, najduže, najgore, najjače, najjednostavnije, najposlije, najprije, najradije, najviše
f) prilozi nastali od dviju sastavnica od kojih je druga sastavnica -put: četiriput, desetput, devetput, dvanaestput, dvaput, jedanput, kojiput, kolikoput, mnogoput, osamput, petput, pokojiput, sedamput, stoput, šestput, tisućuput, tridesetput, trinaestput, triput, višeput
g) prilozi nastali od dviju sastavnica od kojih je prva sastavnica prilog, a druga sastavnica -god: gdjegod, kadgod, kakogod, kamogod, kolikogod, kudgod, otkudgod
| Prilog i sveza priloga i čestice god razlikuje se značenjski: kadgod ‘katkad’ / kada god ‘svaki put’ kakogod ‘nekako’ / kako god ‘bilo kako’ kamogod ‘nekamo’ / kamo god ‘bilo kamo’ kolikogod ‘nekoliko’ / koliko god ‘koliko bilo’, ‘ma koliko’ kudgod ‘nekuda’ / kuda god ‘bilo kuda’ otkudgod ‘odnekud’ / otkuda god ‘bilo otkud’. |
h) prilozi nastali od barem dviju punoznačnih sastavnica:
- bogme, bogzna, dabogda, dozlaboga, istinabog, ubibože, žalibože
- gdjegdje, gdjekad, gdjekamo, gdjekud
- kadšto, katkad, kojegdje, kojekad, kojekako, kojekamo, kojekoliko, kojekud
- maločas, malogdje, malokad, maloprije
- poludesno, poluiskreno, polukružno, polulijevo
- štogdje, štokad, štokud, štoviše
- svejednako, svejedno, sveudilj, sveukupno
- dakako, dandanas, tobože, sutradan
- akobogda, bogtepitaj (i boktepitaj), bogteveseli (i bokteveseli).
| Jezične jedinice akobogda, bogteveseli (i bokteveseli), bogtepitaj (i boktepitaj) mogu se pisati i nesastavljeno ako Bog/bog da, Bog/bog te veseli i Bog/bog te pitaj. |