Jednačenje po zvučnosti
S obzirom na to titraju li pri izgovoru glasnice, suglasnici se dijele na bezvučne i zvučne. U tablici su prikazani parovi bezvučnih i zvučnih suglasnika:
| bezvučni | p | t | k | s | š | č | ć | c | h | f |
| zvučni | b | d | g | z | ž | dž | đ | – | – | – |
Suglasnici različiti po zvučnosti zbog jednostavnijega se izgovora jednače pri dodiru. Prvi suglasnik mijenja se u svoj parnjak i izjednačuje po zvučnosti s drugim suglasnikom. U rijetkim se slučajevima drugi suglasnik mijenja u svoj parnjak, npr. mozak – mozga. Suglasnici koji nemaju zvučni parnjak (c, h, f) nikad se ne jednače u pismu, ali prouzročuju prelaženje zvučnoga suglasnika koji se ispred njih nalazi u bezvučni. U jednačenju po zvučnosti ne sudjeluju zvonačnici: m, n, nj, l, lj, j, v, r.
Jednačenje po zvučnosti provodi se:
a) ako se zajedno nađu dva suglasnika od kojih je prvi zvučni, a drugi bezvučni:
- beskofeinski (< bez + kofeinski), bespravni (< bez + pravni), golupčić (< golub + čić), otpasti (< od + pasti), pothodnik (< pod + hodnik), potpaliti (< pod + paliti), prethoditi (< pred + hoditi), pretklijetka (< pred + klijetka), pretkutnjak (< pred + kutnjak), pretpotopni (< pred + potopni), pretprijamni (< pred + prijamni), pretprijava (< pred + prijava), pretpristupni (< pred + pristupni), ropstvo (< rob + stvo), smećkast (< smeđ + kast)
- vrabac – vrapca, žabac – žapca, redak – retka, napredak – napretka
- u većini riječi latinskoga podrijetla koje počinju s ab-, ob- i sub-: apsolvent, apsorbens, apsces, apscisa, apsolut, apsolutist; opservacija, opservatorij, opsesija, opskurnost, opstrukcija; supfebrilan, supskripcija, supstandard, supstantiv, supstitucija, supstrat
| Jednačenje po zvučnosti ne zapisuje se u riječima latinskoga podrijetla koje počinju sa sub- iza kojega slijedi p ili koje počinju s ad-: subpapilaran, subpolaran; adherencija, adhezija, adpozicija, adsorbens, adstrat. |
b) ako se zajedno nađu dva suglasnika od kojih je prvi bezvučni, a drugi zvučni: rendgen (prema Röntgen), svadba (< svat + ba), svagdanji (< svak + danji), svjedodžba (< svjedoč + ba), združiti (< s + družiti).
| Jednačenje po zvučnosti treba dosljedno zapisivati i u sklonidbi imena i tvorbi od imena, npr. Dabac – Dapca, Dapčev; Dubac – Dupca; Rab – rapski; Rabac – Rapca. Pravopis ne propisuje temeljni lik imena, npr. Vlatko, Vlatka, Vlatku... Vlatkov i Vladko, Vladka, Vladku... Vladkov; Zupčić i Zubčić. |
Jednačenje po zvučnosti provodi se u izgovoru, ali se ne zapisuje:
a) kad se d nađe ispred:
- c: Gradac – Gradca, napredak – napredci, podcijeniti, podcrtati, redak – redci
- č: mladac – mladče, nadčovjek, odčepiti, odčitati, podčiniti
- ć: odćurlikati
- s: brodski, gradski, podstanar, podsvijest, predsjednik, predstava, predstavnik, sredstvo, srodstvo, sudski, sudstvo
- š: odškrinuti, podšišati
b) u prefiksu ispod- i iznad-: ispodprosječan, iznadprosječan
c) u riječima latinskoga podrijetla koje počinju s ad-: adherencija, adhezija, adpozicija, adstrat
d) u riječima latinskoga podrijetla koje počinju sa sub- iza kojega slijedi p: subpapilaran, subpolaran
e) u nekim riječima stranoga podrijetla: bredpitovski, gangster, Habsburgovci
f) u nekim zemljopisnim imenima i njihovim tvorenicama: Josipdol, Križpolje, ivanićgradski.
Kad bi se izvedenica previše udaljila od osnovne riječi: pedesetdevetina (a ne pedesedevetina), podtočka (a ne pottočka ili potočka), predturski (a ne preturski), uzšetati se (a ne ušetati jer ušetati ima drugo značenje), do jednačenja po zvučnosti ne dolazi ni u izgovoru ni u pismu.