Ako je izgovor sloga dug, piše se ije:

• bijel, cvijet, dijete, krijesnica, lijek, lijep, miješati, miješalica, mlijeko, mliječni, obavijestiti, odijelo, riječ, rijeka, slijev, snijeg, stijenka, svijet, tijek, tijekom, tijelo, osmijeh, podsmijeh, prijeglas, prijelaz, prijelazni, prijepis, prijevara, prijevoz, procijep, prvijenac O
• slijedeći (glagolski prilog) S, svijetlo (pridjev), svijetleći (glagolski prilog) S.

Ako je izgovor sloga kratak, piše se je:

• čovjek, djed, izgorjeti, medvjed, mjesto, polumjer, promjer, razumjeti, savjet, sjena, vjera
• sljedeći (pridjev) S, svjetlo (imenica), svjetleći (pridjev) S.

U nekim riječima zabilježen je dvostruki izgovor, a pišu se s je: bljesak, bljeskati, cvjetni, cvjetnjak, nasljeđe, smješko, snježni O.

U nekim je riječima došlo do promjene u izgovoru, pa se, iako većina govornika izgovara dugi slog, piše je: rječnik, vjesnik.

U nekim rijetkim slučajevima piše se je iako je izgovor dug:

• u glagolima izvedenim od mjera, mjesto, sjesti: namještati, premještati, zamjerati, zasjedati
• u genitivu množine imenica: mjesto – mjestā, sjena – sjenā, vjera – vjerā, zdjela – zdjelā
• u nekih imenica: pjev, sjenka, smjer, vjernost.

U oblicima riječi i pri tvorbi riječi katkad se slog dulji ili krati.