Hrvatski pravopis

Glas č

Glas č nalazi se:

a) u osnovi nekih riječi: bačva, čačkalica, čast, čaša, čavao, čestitati, četiri, četvrtak, grč, ječam, ključ, lopoč, mačka, riječ, žuč; bačvar, grčevit, ječmeni, mačji, žučni

b) u anglizmima: čarlston, čarter, ček, čip, meč, sendvič; čarterski, čekovni

c) u većini talijanizmima: čelo, čembalo, činkvečento, činkvina, kapučino, violončelo

d) u mnogim drugim posuđenicama: čamac, čarapa, čardak, čardaš, čizma, gaučo, kečiga, pončo

e) prema c i k u osnovi riječi:

  • u oblicima imenica muškoga roda: čovjek čovječe; stric striče, stričevi, stričevima; suradnik suradniče; zec zeče, zečevi, zečevima
  • u komparativu i superlativu pridjeva i priloga: jak jači, najjači; prijek preči, najpreči; jako jače, najjače; prijeko preče, najpreče
  • u oblicima (prezentu, imperativu, aoristu, imperfektu i glagolskome pridjevu trpnom) glagola O: baciti bačen; klicati kličem, kličeš, kliče, kličemo, kličete, kliču; peći (osnova pek-) – pečem, pečeš, peče, pečemo, pečete, pečah, pečaše, pečasmo, pečaste, pečahu (i pecijah...), pečen; povući (osnova povuk-) – povučem, povučeš, povuče, povučemo, povučete, povučen; stjecati stječem, stječeš, stječe, stječemo, stječete, stječu, stječi, stječimo, stječite; vikati vičem, vičeš, viče, vičemo, vičete, viču, viči, vičimo, vičite

f) u tvorenicama prema c i k u tvorbenoj osnovi riječi:

  • bobica bobičast; bolnica bolničar, bolnički; djeca dječurlija; djevojčica djevojčičin S; Karlovac karlovački, Karlovčanin; konac končani; kuharica kuharičin; novac novčani, novčić; stric stričev; zubac zupčanik
  • buka bučan, bučiti; čovjek čovječanstvo, čovječji; daska daščica; djevojka djevojče, djevojčin; genetika genetičar, genetički; gorak gorčina, zagorčiti; jak jačina, jačati; majka majčin; momak momački, momčad, momčić, momčina, zamomčiti se; oblakoblačan, oblačić, oblačiti se; otok otočje, otočni; peći (osnova pek-) – pečenje S; pijesak pješčanik, pješčara; ruka ručica S, ručetina, ručni; sanduk sandučić, sandučina; sjeći (osnova sjek-) – sječa; tući (osnova tuk-) – tučnjava

g) u sufiksima:

  • imeničnim: -ač: nosač, osigurač, svirač; -ača: brezovača, udavača; -ačina: deračina, sprdačina; -čaga: rupčaga; -čanin: Bjelovarčanin, Šibenčanin; -če: djevojče, siroče; -čica: cjevčica, stvarčica; -čić: golupčić, momčić, rupčić; -čina: kračina, pličina O, naivčina; -čuga: kamenčuga; -ečak: grmečak; -ič: branič, gonič, ribič, teklič O, vodič; -ičak: grmičak, kamičak, plamičak; -ičar: dijabetičar, higijeničar; -ičić: gospodičić; -ičina: dobričina; -ična: sestrična; -jača: krpenjača, Sjevernjača; -ničar: povjesničar
  • pridjevnim: -ačak: dugačak; -ački: zagrebački; -ičan: alergičan, nostalgičan; -ičast: bjeličast, plavičast; -ički: biciklistički, turistički
  • glagolskim: -ačiti: prednjačiti
  • priložnim: -ačke: naglavačke, naopačke

h) u slavenskim patronimima i prezimenima sa završetkom -ič: Lav Nikolajevič Tolstoj, Oton Župančič

i) u nekim kajkavskim zemljopisnim imenima: Bedekovčina, Globočec, Pantovčak, Špičkovina, Začretje.

Zbog potvrđenosti u uporabi obaju likova može se pisati: Budinščina (u skladu s mjesnim izgovorom) i Budinšćina (u skladu sa standardnojezičnom normom), Ferenščica i Ferenšćica, Konjščina i Konjšćina, Medveščak i Medvešćak, Peščenica i Pešćenica, Vugrinščak i Vugrinšćak S. Neka se kajkavska zemljopisna imena uobičajilo pisati s ć: Budinšćak, Nedelišće, Trakošćan, Veliko Trgovišće.

Odnosni pridjev od zemljopisnoga imena Baška glasi bašćanski O.

Sljedeće

Sadržaj