Dvotočka
Dvotočka se piše:
a) ispred nabrajanja:
- Cijeli je naš život računanje: računanje na prijatelje, brojenje dana, godina i novca.
- Za obnavljanje ormarića trebat će vam:
- ljepljiva vrpca
- brusni papir
- kistovi
- temeljna boja.
- Ključne riječi: turistička kretanja, sustav pokretne telefonije, istraživanja u turizmu.
- U jednačenju po zvučnosti ne sudjeluju zvonačnici: m, n, nj, l, lj, j, v, r.
| Dvotočka može promijeniti značenje rečenice. U rečenici U završnici natjecanja sudjeluju zemlje Beneluxa: Belgija, Nizozemska i Luksemburg. iza dvotočke navode se svi članovi skupine, a u rečenici U završnici natjecanja sudjeluju zemlje Beneluxa Belgija i Luksemburg. navode se samo neki članovi skupine. |
b) ispred navoda u upravnome govoru:
- Pričekao je, a onda je rekao: „Htio sam vas nešto drugo pitati.”
c) ispred objašnjenja, koje može biti cijela rečenica, često uopćena tvrdnja, poslovica, pravilo, pitanje i sl.:
- Dubrovnik 15. stoljeća bio je veliko gradilište: gradili su novi Knežev dvor i zidine, proširen je arsenal, izgrađen vodovod, podignut novi Orlando, zvonik sa satom, nove crkve, ljetnikovci i samostani u okolici.
- Način primjene: jednu tabletu otopiti u ustima.
- Ljudi često kažu: Tko pod drugim jamu kopa, sam u nju pada.
Dvotočka se ne piše:
a) ispred nabrajanja istovrsnih rečeničnih dijelova:
- Nabrajati se mogu subjekti, objekti, priložne oznake i atributi.
- U djetinjstvu sam se najviše bojao mraka, pauka i miševa.
b) iza naslova pod kojim se što nabraja i popisuje, kao što je Sadržaj, Kazalo, Popis, Pregled i sl.:
- Sadržaj
Predgovor 3. izdanju
Uvod
Indoeuropski jezici
Staroslavenski jezik
c) ispred navoda koji ne pripada upravnomu govoru:
- Jabuke su „najzdravije voće”.