Hrvatski pravopis

Poruka br. 45 - dr. sc. Petar Bašić, prof.

Poštovani,

Usprkos nedostatku vremena, rado se odazivam pozivu da se iznesu prijedlozi i primjedbe uz inačicu hrvatskog pravopisa za javnu raspravu.

Osvrnut ću se ponajprije na religijske (crkvene) sadržaje, a usput ću spomenuti i ponešto drugo što uočim.

Idem redom, po raspredu iz radne inačice.

Glasovi. Glas j. U prošlosti se j u hrvatskom jeziku često nije pisalo i kada se možda izgovaralo. U prijedlogu HP umetanje toga j ponekad djeluje previše umjetno. Ono ondje gdje ga ne bi trebalo izgovarati, vizualno djeluje vrlo nezgrapno, npr. Camusja, Camusju… (str. 10). Tu mi se j čini sasvim suvišnim, no trebalo bi možda revidirati i pravilo koje ga traži.

Na str. 12 piše da se t bilježi u svetac – svetci, a u napomeni se kaže da može i sveci. Mislim da bi trebalo pisati samo sveci, i to i zbog tradicije i radi razlikovanja: svetak – svetci; svetac – sveci (str. 12, b /na vrhu/; v. i str. 14b, napomena na dnu). Isto  bi moglo vrijediti i za sudac.

U likovima grješan, bezgrješan, grješnik… rj nije tu stoga što su to religijsko-moralni pojmovi, nego zato što je vjerska literatura bila manje podložna pravopisnim vrludanjima. Tako ćemo u toj literaturi jednako naći i druge pojmove sa rj: vrjedniji i sl. To se može dobro potkrijepiti pregledom te teme u Parčićevu Rječniku koji ovdje prilažem. Zato treba još razmotriti napomene na str. 13a i 13b.

Veliko i malo početno slovo. Prvi put vidim napisano Svetac Svega Svijeta (str. 14b), i to da bi bio nadimak za sv. Antuna Padovanskog. To nipošto nije nadimak, nego je nečija dosjetka (netko drugi mogao bi s jednakim pravom to reći za kojeg drugog sveca) i mislim da bi to tu trebalo izostaviti. Isto vrijedi i za Čudo od Djeteta, Otac Hrvatske Književnosti…To ni u kom slučaju nisu nadimci, a u vezi s Čudom od Djeteta mogao bi nastati i nesporazum, jer kad se napiše Dijete, mnogi će pomisliti na dijete Isusa.

Na str. 14b u br. c) ima dosta nepreciznosti. Uvodno se nabraja što sve treba pisati velikim početnim slovom, zatim se bez ikakva reda navodi niz imena u kojima bi se bilo vrlo teško snaći što je što. Što je npr. „savez božanskih osoba“ – vjerojatno se misli na presveto Trojstvo, ali tako ga nitko ne će nazvati. Zato taj izraz treba izostaviti. Treba pisati anđeo Gabriel (bez j) (napomena na dnu str. 14).

Dosadašnji su pravopisi naziv Sveta Stolica svrstavali pod nazive država, a ovdje se govori o perifraznim imenima pa se bolje motivira veliko slovo.

U Napomeni na početku str. 15 htjelo se precizirati nešto korisno, ali je tu teško postići dosljednost i jasnoću. Evo nekih neusklađenosti: crkva Gospe od Zdravlja / crkva svetoga križa / crkva svetoga spasa. Trebalo bi po svoj prilici pisati: crkva Svetoga križa / crkva Svetoga Spasa jer pod „Sveti križ“ ne misli se na križ kao predmet, nego je to po svoj prilici skraćeni naziv za blagdan Uzvišenje svetoga križa, a Spas je tu naziv za Spasitelja. I inače se u religijskim pojmovima obilnije rabi veliko početno slovo, tako npr. Glas koncila /ili Koncila, kako oni pišu/ piše Katolička Crkva.

Pod br. d) spominju se državni praznici i vjerski blagdani. Zašto to razlikovanje? Sada postoji i poseban Zakon o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj. Danas je dobrim dijelom obnovljeno hrvatsko nazivlje i u državnoj upravi pa tu tuđicu (srbizam) nije potrebno vraćati. U srpskome je npr. praznik i državni i vjerski. Nedavno jedan srpski teolog reče govoreći o Uskrsu: Vaskrs je praznik nad praznicima.

Srbizma pak grehovi tek se u novije vrijeme pojavljuje u hrvatskim, ali samo u necrkvenim tekstovima, a to može biti samo zbog nepoznavanje hrvatske tradicije. U hrvatskome postoji samo kratka množina: grijeh – grijesi, dugu množinu grehovi/grjehovi treba izostaviti: str. 5, predz. odl., str. 11a, c) i str. 11b na vrhu.

Sastavljeno i nesastavljeno pisanje vjerojatno je danas u hrvatskome pravopisu najzamršenije pitanje, a zabunu je unio Anić-Silićev Pravopis pretjeranim sastavljanjem. Pa evo samo koja sitna napomena. Na str. 22a pod b) trebalo bi izostaviti Očenaš. Tako se piše u

nemarnom pisanju, ali molitva se zove po početnim riječima (Oče naš) i to bi trebalo ostati vidljivo i u naslovu.

Hrvatski je pravopis tek u novije vrijeme uveo Šri Lanka umjesto Sri Lanka, no tu vjerojatno nema povratka (u Sri Lanki govore Sri Lanka).

Zašto sastavljeno: gorespomenuti, hvalevrijedan (str. 23b), unedogled, unepovrat, ubeskraj, naočigled (str. 28a), uime, uinat (!) (str. 29a)…

Pisanje riječi iz stranih jezika. Među pohrvaćena imena gradova treba navesti i Asiz (str. 31b, pod br. c)) jer se u novije vrijeme sve više, nepotrebno, širi pisanje Assisi.

Mislim da u Brescii nije potrebno ono drugo i jer bi se i bez njega izgovaralo /Breši/.

Pretpostavljam da će sve riječi spomenute u primjerima ući u pravopisni rječnik. Pravopisni bi me rječnik čak više zanimao, ali on dolazi tek na kraju.

S poštovanjem,

Petar Bašić

Preuzmite privitak