Hrvatski pravopis

Poruka br. 314 - Pavle Cvijić

Poštovani; 
Radne skupine Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje 
Moj komentar na radnu inačicu Hrvatskog pravopisa sažeo sam u svojoj pjesmi: 

Hrvatski naš, svagdašnji 

Visine su lijepe i slijepe 
Kada u njih zaturiš dušu 
a ulicom života vjetri pušu 
i šibaju biće cijelo. 
Ja, iz grada tada svratim u selo 
da opustim tijelo, 
jer ono je napeto ko praćka.
Tu Miholjčanke, umjesto kuća, kažu kuča
a Bakićanke, umjesto mačka kažu maćka.
I vazda kroz vjekove je tako
p a zašto bi ja im to uzimo za zlo
kad u riječi one umeću č i ć
tako tvrdo, lijepo, mekano.
I opuštaju moje gradsko tijelo,
a kad se ono opusti cijelo
te uz vino što zri i jača
vrznem se svoga mača…
jer Bakićanke, glavičke, prodaju na vrpićke,
a s ništa manje žara
na klupi Vještice Gričke,
Miholjčanke, glavičke, prodaju na vrpičke.

„( vrpićke), (vrpičke) – slovo i u njima čitaj kao dugo, a te riječi označavaju hrpe na klupama tržnice. Te hrpe seljanke prave kada iz mjerilice istresaju luk za sađenje i prodaju ga.“
Kako u pravopisu tretirati takove riječi kao i one pocrtane…
Pavle Cvijić Pajo