Hrvatski pravopis

Pojmovnik

  • samoglasnik (otvornik)

    glas oblikovan otvorenim, slobodnim prolazom zračne struje pri čemu glasnice titraju

  • sibilarizacija

    glasovna promjena u kojoj se suglasnici k, g, h zamjenjuju suglasnicima c, z, s ispred i

  • sintaksa (skladnja)

    grana gramatike koja proučava ustroj jedinica većih od riječi

  • sklonidba (deklinacija)

    promjena imenica, zamjenica, brojeva i pridjeva po padežima

  • slaganje

    tvorbeni način kojim od dviju osnova i spojnika nastaje jedna riječ

  • slog

    najmanja izgovorna jedinica koju čine jedan samoglasnik i jedan suglasnik ili više njih

  • slovkanje

    čitanje čega slovo po slovo; izgovaranje čega glas po glas

  • slovo

    grafički znak za glas u pismu; znak kojim se zapisuje glas

  • složena rečenica

    rečenica koja ima dva ili više predikata

  • složenica

    riječ nastala slaganjem

  • spojnica

    pravopisni znak (-) koji se piše na kraju retka ako se riječ prekida i nastavlja u sljedećemu retku, u polusloženicama i pri sklanjanju pokrata

  • sprezanje

    promjena glagola po licima u kojemu vremenu ili načinu

  • sprezati

    mijenjati glagol po licima u kojemu vremenu ili načinu

  • srastanje

    tvorbeni način u kojemu sudjeluju dvije sastavnice od kojih prva može biti ili osnova ili riječ, a druga je uvijek riječ; između sastavnica nikad ne dolazi spojnik -o-

  • srbizam

    riječ ili koja druga sastavnica srpskoga podrijetla posuđena u koji drugi jezik i prilagođena njegovu jezičnomu sustavu

  • stanje

    gramatička kategorija kojom se izriče odnos glagolske radnje prema subjektu u rečenici

  • strana riječ

    riječ koja se nalazi u kojemu jeziku, ali ni na koji način nije prilagođena njegovu sustavu

  • stupnjevanje

    promjena pridjeva i priloga s obzirom na količinu posjedovanoga svojstva

  • subjekt

    samostalni rečenični dio koji označuje vršitelja radnje

  • sufiks

    tvorbena jedinica koja se nalazi iza tvorbene osnove

  • sufiksacija

    tvorbeni način kojim se iza osnove riječi dodaje tvorbeni nastavak ili sufiks

  • sufiksoid

    tvorbena jedinica koja ima značenje cijele riječi i nalazi se iza tvorbene osnove

  • suglasnik (zatvornik)

    glas pri čijemu je izgovoru potpuno ili djelomično zatvoren prolaz zračnoj struji

  • superlativ

    treći stupanj u stupnjevanju pridjeva i priloga kojim se u usporedbi izriče najveći stupanj posjedovanja koje osobine ili svojstva

  • suprotni veznik

    veznik koji povezuje nezavisnosložene suprotne surečenice

  • surečenica

    rečenica koja je sastavnica složene rečenice

  • sveza (sintagma)

    slijed dviju ili više riječi koje čine sintaktičku i semantičku cjelinu

  • svršeni glagol

    glagol kojim se izriče radnja koja je završila

  • svršenost

    gramatička kategorija kojom se izriče da je glagolska radnja završila