Hrvatski pravopis

Pojmovnik

  • ime

    riječ  ili  više  riječi  kojima  se  imenuje  pojedinačno  biće,  stvar,  pojava  ili zemljopisno područje

  • imenica

    promjenjiva riječ kojom se označuju bića, stvari ili pojave, mijenja se po padežima i brojevima, a ima svoj rod

  • imperativ

    glagolski način kojim se izriče zapovijed, poticaj ili molba

  • imperfekt

    prošlo nesvršeno glagolsko vrijeme

  • infinitiv

    neodređeni glagolski oblik u kojemu se glagoli obično navode u rječniku

  • inicijal

    početno slovo imena ili prezimena

  • instrumental

    padež koji odgovara na pitanja S kim?, Čim?

  • inverzija

    promjena uobičajenoga reda riječi ili poretka dijelova rečenice

  • ispadanje suglasnika

    glasovna promjena u kojoj se radi lakšega izgovora gube neki suglasnici u određenim suglasničkim skupinama

  • izjavna rečenica

    rečenica kojom se što izjavljuje, tvrdi ili niječe, a završava točkom

  • izostavnik (apostrof)

    pravopisni znak (’ i ') koji se piše umjesto izostavljenoga slova

  • izvedenica

    riječ koja nastaje izvođenjem

  • izvođenje

    osnovni tvorbeni način kojim od jedne osnove i sufiksa ili prefiksa nastaju nove riječi