Neke riječi mogu se objasniti dvjema osnovama ili dvama sufiksima, pa u skladu s tim pisati i s č i s ć: koščurina, koščat, koščica (prema kost + čurina) i košćurina, košćat, košćica (prema kost + jurina). Međutim, sufiksi -jat i -jica s kojima se pretpostavlja da se tvore izvedenice košćat, košćurina nisu zabilježeni u tvorbenim priručnicima. Prednost dajemo izvedenicama košćurina, košćat i košćica zbog osobita statusa skupine šć u hrvatskome standardnom jeziku (liješće, triješće, pritišće, plješćem, stišćem), tj. zbog činjenice da (osim kad je riječ o nekim kajkavskim toponimima) prednost u standardnome jeziku ima skupina šć. Isto vrijedi i za izvedenice od bolest (bolešćurina) i mast (mašćurina).