Neke riječi mogu se objasniti dvjema osnovama ili dvama sufiksima, pa u skladu s tim pisati i s č i s ć, tako i: ljutič i ljutić. Prednost dajemo liku ljutić zbog njegove izrazite pretežitosti u stručnim tekstovima, simetričnosti s nazivom sladić koji se tvori istim tvorbenim modelom te zbog razmjerno dobro potvrđena tvorbenoga modela u kojemu se pridjevnoj osnovi dodaje sufiks -ić: mladić, slabić, sladić, sljepić itd.